Vesnina priča iz Sarajeva: Srdačnost koja se ne zaboravlja
Vesna iz Beograda nije očekivala ništa posebno kada je prvi put kročila na sarajevsku Ilidžu. Došla je poslovno, ali i s dozom radoznalosti – želeći da osjeti duh grada koji je toliko puta gledala u filmovima i čula u pričama svojih prijatelja. Međutim, ono što je doživjela već prvog dana – zauvijek joj je promijenilo pogled na ljude.
Neočekivan susret koji budi emocije
Po dolasku, nakon što je smjestila stvari, odlučila je da se prošeće i pojede nešto kuvano. Ispred nje se pružala ulica puna ljudi, mirisa i prolaznika koji su djelovali zauzeto, ali vedro. Zastala je pored jedne žene i uputila najobičnije pitanje: “Izvinite, gde ovde mogu da pojedem nešto kuvano?”
“Ma hajde sa mnom, vodim te gdje i ja jedem.” – Nepoznata prolaznica
Vesna je bila zatečena. Očekivala je odgovor u stilu “skreni desno, pa lijevo”, ali ne i poziv da joj neko lično pokaže put. Pratila je tu potpunu neznanku nekoliko minuta, a usput su razgovarale o vremenu, hrani, životu.
Ručak koji se pamti – zbog ljudi, ne hrane
Stigle su do malog restorana gdje domaće žene spremaju jela kao iz bakine kuhinje. Grah s koljenicom, sarma, pita, sogan-dolma… Prolaznica joj je preporučila šta da naruči, a zatim se izvinila jer je morala dalje. Vesna joj se zahvalila s knedlom u grlu. Osjećala se kao da ju je rođena sestra upravo ispratila na ručak.
“Nije u pitanju bio samo čin pokazivanja puta, već gest ljudskosti, brige, dobrote.” – Neimenovana prolaznica
Izašla je iz restorana siti, ali više od hrane – bila je nahranjena ljudskom toplinom. Taj dan nije nikada zaboravila, a ni izraz lica žene koju vjerovatno više nikada neće sresti.
Kada se vratila u Beograd, danima je pričala prijateljima o tom događaju. “To nije samo gostoprimstvo, to je duša Sarajeva”, govorila je. I svaki put kada neko spomene BiH, Vesna se nasmiješi i u srcu joj zatreperi zahvalnost.
Takve priče ne dospiju uvijek u vijesti, ali one su pravi dokaz da obični ljudi, svojim malim djelima, prave velike promjene u percepciji drugih. Nekad je dovoljna samo jedna rečenica, jedan osmijeh, jedno ‘pođi sa mnom’ da zauvijek promijeniš nečiji dan… ili život.
Sarajevo nije grad – Sarajevo je osjećaj.
