MUP RS na nogama: Detalji Dodikovog obezbjeđenja otkrivaju više nego što se misli
Bezbjednost Milorada Dodika, lidera SNSD-a i bivšeg predsjednika Republike Srpske, i dalje je pod punim nadzorom MUP-a RS, iako više ne obavlja funkciju predsjednika entiteta. I dalje mu je dodijeljena najviša kategorija zaštite, što podrazumijeva angažovanje velikog broja policajaca, vozila i tehničkih sredstava.
Detalji obezbjeđenja
Prema riječima mještana Bakinaca, čitava policijska stanica navodno je uključena u obezbjeđenje njegovog porodičnog imanja i voćnjaka. Izvori tvrde da se radi o desetinama policijskih službenika. Kada Dodik krene prema Banjoj Luci, policija zaustavlja saobraćaj na svim glavnim raskrsnicama kako bi njegova kolona prošla bez zaustavljanja.
“Dodik i dalje ima specijalni nivo zaštite.” – MUP RS
Iz MUP-a RS su potvrdili da Dodik i dalje ima specijalni nivo zaštite, pozivajući se na Zakon o policiji, posebnu Uredbu o štićenim ličnostima i rješenje ministra donijeto na osnovu bezbjednosne procjene.
Procjena rizika
Bivši ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić pojašnjava da je zaštita određena procjenom rizika. Na osnovu procjene utvrđuje se koje mjere i koliko policije je potrebno za obezbjeđenje. Dodaje da Dodik, zbog svoje političke uloge i vidljivosti, vjerovatno spada u kategoriju visoko rizičnih osoba.
“Sve zavisi od procjene.” – Radislav Jovičić
Podsjeća da predsjednik Republike Srpske zadržava zaštitu do šest mjeseci nakon isteka mandata, ali da se kasnije radi nova procjena. Ako se utvrdi da je ugrožen, zaštita može biti produžena. Kao primjer navodi da i bivši ministar Dragan Lukač, iako dugo nije na toj funkciji, i dalje koristi obezbjeđenje.
Političko privilegiranje ili sigurnosna potreba?
Ovaj slučaj otvara dilemu da li se sistem štićenja visokih funkcionera koristi u skladu sa stvarnim sigurnosnim potrebama ili se pretvara u mehanizam političkog privilegiranja. Dodik, iako više nije na funkciji predsjednika entiteta, i dalje uživa najviše mjere obezbjeđenja koje se dodjeljuju samo aktivnim najvišim državnim zvaničnicima.
Stručnjaci upozoravaju da su ovakve dugotrajne, neprekidne zaštite često posljedica straha donosilaca odluka da snose odgovornost ako nešto pođe po zlu. Zbog toga obezbjeđenje ostaje produženo godinama, ponekad i bez jasnog obrazloženja, trošeći resurse koji bi mogli biti iskorišteni za bezbjednost građana.
S obzirom na obim policijskog angažmana, opravdanost ovako široke zaštite postaje tema javnih rasprava, posebno zbog utiska da se sistem pretvara u instrument moći, a ne sigurnosti.
